Sometimes, life is a beach. On Malta.

Pogled na Valettu iz Slieme

Život te ponekad nagradi za sva učinjena dobra djela. Mene bi do sad obično nagrađivao prilikama da učinim još dobrih djela. Ali ovoga puta me stvarno iznenadio i nagradio - putovanjem. Pa smo tako Tara i ja provele dva divna tjedna na Malti, courtesy of Educational Travel Worldwide. Ja sam usput imala zadatak biti pratiteljica šestero genijalnih klinaca koji su tamo išli učiti engleski. Tara nije imala zadatak, osim preživjeti uzbuđenje zbog prvog leta avionom :)

Moram priznati da sam pred put bila malo zabrinuta, jer nisam imala pojma što očekivati od današnje generacije tinejdžera, koji - po pričama barem - ne mare ni za što i ni za koga, bahati su i bezobrazni. No, dočekala me skupina genijalnih klinaca koji suvislo rezoniraju o životu, znaju se ponašati i zapravo su sasvim cool. Puno više cool nego što sam ja bila kada sam imala 14/16/17 godina.

Presjedamo u Istanbulu, gdje čekamo duuuga četiri sata između letova. Plaćam vodu 7 eura i uvjerena sam da je to najgore što mi se može dogoditi. Ali ne! 3-minutno spajanje na internet izbija mi 400-tinjak kuna s računa. Brutala. Nakon još dva sata leta, kroz avionski prozorčić napokon se ukazuje Malta. Iz ptičje perspektive izgleda kao ogroman pješčanik, u kojem je neki vješti div sagradio svoje kule. Na Malti, naime, baš i nema vegetacije, a sve građevine su u bež boji. Kad kažem sve, stvarno mislim - sve. Nema građevine u drugoj boji. Monotono, priznajem (i postaje sve monotonije iz dana u dan). No, za moje estetske kriterije ipak puno prihvatljivije od vožnje starom karlovačkom uz razgled crvenih, rozih, ljubičastih, plavih, zelenih i inih fasada koje vjerno dokumentiraju mjesečne popuste na odjelu boja i lakova.

Malta nije arhitektonski lijepa. Štoviše, usudila bih se nazvati ju ružnom :) Izuzev očuvane stare gradske jezgre Valette i Mdine - nekadašnjeg glavnog grada - cijela je natrpana i preizgrađena. Nemilice se kopa, buši, ruši i interpolira. Usred sezone. I Bandić bi im pozavidio! Razina uređenosti trgovina i uličnih lokala neumoljivo podsjeća na shopping centar Prečko. Fasade su uglavnom zmazane, a auti prašnjavi, za što nitko previše ne mari. Koketiram s idejom da negdje nabavim mini-wash i malo to sve počistim :) Kamo god se okrenem pogled mi hvata najmanje jednu dizalicu, nogostup odjednom nestaje jer je netko malo "produžio" terasu restorana, a kablovi ružno vise po zgradama. Evo npr. ovako izgleda ulica u kojoj se nalazi naš hotel:

Za razliku od fasada, žitelji Malte nisu nimalo monotoni. Ova najgušće naseljena zemlja Europe (1282 st/m2) dom je ljudima svih boja i oblika. I onda još na sve to dodaš gomilu turista. I gužva može početi. Moram primijetiti kako ljudi na Malti poprilično drže do svog izgleda i teško je pronaći osobu koja ima višak kila (promatrače ćemo izuzeti, jel' :)). Kratke hlačice apsolutni su modni hit. Nose ih svi. Osim mene. U istom restoranu moguće je vidjeti tip-top sređene žene, kao i frajera koji je upravo izronio i ušao u mokrim kupaćima. I svima je to sve ok. Što je fakat OK :)

Malta, kao i Hrvatska, turistima uglavnom prodaje sunce, more i plaže (i to za eure). Uz ponešto ronjenja i škole engleskog (za djecu i odrasle) koje su ogroman biznis. Ne mogu ne napomenuti da su naše more i plaže neusporedivo ljepši. A i na sunce ću se kasnije osvrnuti :)

Sliema, u kojoj smo bili smješteni, pokazuje se kao izvrsna lokacija, jer su iz nje sve ostale malteške atrakcije vrlo lako dostupne. No, gdje god bili u biti je nevažno - jer je Malta površinom nešto malo veća od našeg Krka ili Cresa (ne znam u kojoj je fazi to natjecanje i koji je trenutno najveći) - i udaljenosti ovdje nisu problem. Javni prijevoz je dobro organiziran i busom se može stići do svakog kutka otoka. Karta košta 2 eura i vrijedi 2 sata za koja je bez problema moguće stići s jednog kraja Malte na drugi. Postoje i opcije pretplatnih kartica, kojima dodatno štedite. Vozači autobusa posebna su kategorija ljudi, koja zahtijeva poseban blog.. Nadajmo se da ga neću napisati :) Vozi se lijevom stranom, na što se čovjek nakon 3-4 dana skroz navikne. Utičnice su također UK (one sa tri rupice), ali svi su već uhodani i fazu nula vješto utisnu ključem od auta, pa nigdje nije problem uštekati obični rvacki utikač. Od britanskih ostavština spomenula bih još telefonske govornice i obilnu ponudu engleskih doručaka/fish&chipsa po restoranima.

Britanska govornica u malteškoj Mdini

Naša hotelska soba izgleda sasvim pristojno, iako nije ni blizu standarda od 4 zvjezdice koje hotel kakti ima. U sobi imamo čak i klimu. Wow! Za koju nemamo daljinski :/. No, nemamo - pazite sad - četku za WC. Obilazim dječje sobe i u nekima primjećujem WC četke, pa odlučujem upitati na recepciji. Ljubazna gospođa ljubazno mi daje daljinski za klimu i još ljubaznije mi objašnjava: "we don't keep toilet brushes in every room". Ooo-keeeej?!? Avantura zvana "12 dana bez WC četke" može početi :)

Dnevni program prvog dana sastoji se od posjete vodenom parku. Koji je pomalo trash, ali ipak fora. Tara me uspijeva nagovoriti da se spustim na toboganu. Točnije, na svim toboganima. Čak i na crnom. Sama boja aludira da to ne može biti dobro! Ali evo, preživjela sam. Nakon tog silnog adrenalina izvaljujem se na ležaljku i kroz graju zaigranih tinejdžera razabirem zvuke bossanove. Moje znalačko uho prepoznaje da je riječ o Antonio Carlos Jobimovom Songbooku. O da, ljeto je tu!

Vodeni zabavni park u blizini Slieme

Dok se djeca pate na satovima engleskog, Tapi i ja istražujemo bazen na krovu hotela. Mali je, ali pruža osvježenje. No, čak i ovdje, na visokom šestom katu, kamo god pogledam vidim dizalicu. Ili barem vanjsku jedinicu klime. Uz rizik istegnuća vrata, okrećem glavu za 105 stupnjeva i hvatam u kadar ovaj vrh palmolike biljčice s plavim nebom u pozadini. Ahhh... došlo mi je da se registriram na Instagram :)

Vrijeme je za večernji party. I to ne bilo kakav nego NEON PARTY! Udružena gomila djece iz svih mogućih škola engleskog složno pleše u ritmu remixeva koje pušta DJ. S nostalgijom se prisjećam Jobima od jutros. Nakon kraće kalkulacije dolazim do zaključka kako sam 2,5806 puta starija od prosjeka ekipe i da teško da ću se zabaviti. S druge strane, Tara - koja je 35,48% mlađa od prosjeka - nema nikakav problem uklopiti se. Ipak, plesači na štulama povoljno djeluju na mene i podižu mi raspoloženje za 2,34 promila (šalim se, nisam ništa pila :)).

Drugi dan vode nas na 'harbour cruise', ekstremno dosadnu 3-satnu vožnju po uvalama sjevernog dijela otoka. Nemam što za reći o tome, jer ni nama nisu ništa rekli. Samo su nas vozili.

U srijedu kuglanje. Koje je fora. U prvoj turi sam najlošije rangirana, a drugu rasturam. Na žalost, drugu partiju prekidamo prije završetka zbog odlaska na ručak, čime sam uskraćena za titulu pobjednice :/

Navečer, ponovo party. Ovaj puta je to international party. Koji izgleda isto kao i neon party. Isto kao i svi partiji zapravo :). Mjuza me ubija, ali me fascinira biznis zvan "party villages". Naime, u pripizdini, cca 35 min vožnje od grada, netko se sjetio postaviti nadstrešnicu, razglas i nekoliko vanjskih šankova. Svakodnevno ovdje dolazi partijati 30-40 autobusa, što djece, što odraslih. Organizacija je na visini - ispred tulumarke je kućica sa fast foodom, kola hitne i nekoliko taxija. Nisam čula da mi u Hrvatskoj imamo tako nešto, ali ideja se čini lukrativnom..

GiGi, Tara i ja na international partyju

I već je četvrtak. Nakon kartinga ujutro, obilazimo Mdinu - nekadašnju prijestolnicu Malte - koju nazivaju još i Citta Vecchia i Tihi grad. To je malena srednjovjekovna utvrda, smještena u središnjem dijelu otoka. Ovdje živi 300-tinjak stanovnika, a automobila gotovo da i nema. Za razliku od ostatka Malte, Mdina je predivna i svaki prizor je prilika za savršenu fotku. Na žalost, nisam ih uslikala baš puno, jer je razgled trajao vrlo kratko. Ulice u Mdini su uske i zakrivljene. Pogled seže dokle i domet strijele. Poznata je po izradi stakla - Mdina Glass Malta gotovo je jednako poznat kao i Murano staklo. Kafići i restorančići savršeno su uklopljeni u staru jezgru. Po mom mišljenju, najljepše mjesto na otoku.

Tu se nalazi i katedrala Sv. Pavla, obnovljena od strane Malteških vitezova. Malteški vitezovi, točnije Suvereni jeruzalemski, rodoski i malteški vojni hospitalni red svetog Ivana, kako glasi službeni naziv ove države bez teritorija, zanimljiva su priča. Imaju svoju zastavu, putovnicu, poštanske marke, numizmatički novac i registarske tablice s oznakom SMOM. Nastali su u vrijeme križarskih ratova i kombinacija su redovnika, humanitaraca i vojnika. Osnovani su u Svetoj Zemlji (Jeruzalemu) najprije kao bolnički red koji pomaže hodočasnicima. A onda su morali postati vojnici koji (ako treba i oružjem) brane hodočašća na Isusov grob. Pa su tako usput postali i vatrogasci (jer su pomagali osobama stradalima od saracenskog vatrenog oružja). Kao datum osnivanja Malteškog reda bilježi se 1050. godina. Danas, Malteški red ima bolnice i zdravstvene ustanove u 120 zemalja svijeta, sa 25.000 zaposlenih i oko 80.000 dobrovoljaca. Njihov najpoznatiji simbol je malteški križ (sa osam vrhova), koji se često koristi u vatrogasnim redovima. I, ako niste znali (a znam da niste), malteški križ u svome grbu koristi i javna vatrogasna postrojba Grada Bjelovara. Tih križeva se na Malti može vidjeti posvuda. A najviše na suvenirima. Ali eto, ja baš nisam ni jedan uslikala, tsss.

Malta je izrazito katolička zemlja, s jednim od najvećih postotaka udjela rimokatolika u stanovništvu na svijetu. Imaju preko 360 crkvi (po jedna za svaki dan, kažu) koje su lijepe i dobro očuvane. Kršćanstvo je na Maltu donio upravo sveti Pavao, koji je na ovom otočju doživio brodolom. I to još nije sve, nego ga je, kad se jedva spasio, ugrizla i zmija :). Svi su očekivali da će trenutno umrijeti, no njemu nije bilo ništa, pa je ekipa zaključila kako ima nešto u toj njegovoj priči i prigrlila vjeru u jednoga boga. Zlu ne trebalo... nikad ne znaš kad te može ugristi zmija :)

U petak posjećujemo Esplora Science Center, jako fora mjesto za izlet. Naročito ako se zateknete na Malti s djecom. Nakon razgleda interaktivnih sadržaja koji objašnjavaju znanost na zabavan način, sudjelujemo na prezentaciji punjenja balona raznoraznim plinovima. Skroz super!

I evo ga, vikend! Tara i ja se napokon odlučujemo okupati u Sredozemnom moru. Plaža blizu hotela u Sliemi je kamena i nekako čudna, iako se uz nju veže zanimljiva pričica o takozvanim "Rimskim kupeljima", isklesanim morskim bazenima uz plažu. Te kupelji nisu zapravo rimske (a nisu ni kupelji, budimo realni) - nastale su u viktorijansko doba kako bi ženama - koje su se tada zbog strogih i nadasve ćudorednih zakona morale kupati gotovo potpuno odjevene - olakšale ulazak u more.

Mi ipak odlazimo prema centru, na Baystreet Beach plažu, smještenu u blizini istoimenog shopping centra. Pješčana je i nagužvana. I to je sve što imam za reći o njoj. Općenito, plaže na Malti me, kao tipičnu plažama-razmaženu Hrvaticu, ničim nisu oduševile. Možda nisam bila na pravim mjestima, ali meni su se sve činile nekako bezvezne. Sa terasama kafića, ležaljkama i suncobranima koje previše uzimaju od obale i sa plutačama koje zonu plivanja svode na 50ak metara. Nakon toga već kreću parkirani čamčići. pa čamci, pa jahte. I tak...

Ulazak u Sredozemno more

Nakon plaže, okrijepljujemo se u obližnjem Planet Holywoodu. Napokon sam se dočepala čaše malteškog vina, a Tara toliko željenog soka od naranče.

U nedjelju odlazimo do Popajevog sela, izgrađenog 1979. za potrebe snimanja filma o - pogađate - Popaju. Kada je nakon seta napušteno, mještani su uzeli stvar u svoje ruke i napravili od tog mjestašca turističku atrakciju. Upad se plaća 15EUR, no mi smo ga razgledale samo izvana, jer nismo imale vremena za turu (traje oko 40 min). Iskreno, ne čini mi se niti da vrijedi tih novaca, ali na Malti je općenito toliko malo stvari za vidjeti, da onda i ovo prolazi.

Popeye's Village

Maltu često nazivaju „mediteranski Hollywood“ jer je puno puta poslužila kao kulisa brojnih filmskih hitova. Tu su, osim spomenutog Popaja, snimani Gladijator, Troja, Grof Monte Christo i - last but not the least - Igre prijestolja.

Predvečer obilazimo Dingli cliffs: Ovdje je kao najljepši zalazak sunca na Malti. Fora, ali nismo impresionirane.

U ponedjeljak je na rasporedu razgled Valette. Napokon! Valetta, glavni grad Malte, ima lijep i očuvani centar koji je uvršten na popis UNESCOve baštine. Tara kaže kako ju podsjeća na Zadar (zaista, vide se utjecaji rimske arhitekture - cardo, decumanus i takoto). Razgled traje kratko, jer je vruuuuće. Ali nas zato vode pogledati dokumentarac o povijesti Malte. Djeca dobivaju 60 minuta za nadoknadu izgubljenog sna. A ja, ekšli, sa zanimanjem pratim filmić. Malteška povijest u jednoj rečenici glasi: smjena vladara. Nema tko nije gospodario ovim malim otočićem, smještenim usred Sredozemnog mora. Prvi stanovnici došli su sa Sicilije oko 5200. g. pr. K. i bili su poljoprivrednici. Ubrzo Maltu otkrivaju Feničani, prilikom svojih trgovačkih pohoda na relaciji istok-zapad. Oni ju ne osvajaju borbom, već se infiltriraju u društvo mic-po-mic, sve dok ne preuzmu vlast. Zatim se redaju Rimljani, Arapi, Ivanovci (to su vitezovi, jel'), Turci ... pa sve do talijana u Drugom svjetskom ratu i Britanaca nakon rata. Da bi napokon 1964. ušla u EU i postala neovisna. Zanimljivo je da su se svi ti vladari izmjenjivali bez neke velike borbe i otpora stanovništva (izuzev Turaka, koji su gadno stradali u borbi sa deseterostruko malobrojnijim vitezovima), a kako bi ju preuzeo koji novi vladar, Malta bi dodatno prosperirala. Gadno je stradala jedino u Drugom svjetskom ratu, uslijed bombardiranja. Ova priča pomogla mi je da bolje razumijem današnje maltežane, koji nemaju pretjerano izražen nacionalni identitet (jer su - očito - genetski mix svega i svačega), ali su itekako spremni čuvati i braniti svoj stil i način života.

...Što me dovodi do još jedne stvari koju moram spomenuti. U nekoliko blogova koje sam pročitala prije polaska na put, naišla sam na podatak da na Malti živi oko 20.000 Srba. Kao, nemoj se iznenaditi ako ti se u kafiću ili restoranu obrate po "naški". Kako su već prošla tri ili četiri dana otkako sam ovdje, pomislila sam da je taj podatak pretjeran. I dalje su mi se svi obraćali na engleskom. Ipak, putem u školu, nakon ručka, razgovaram sa koordinatorom programa, Stefanom, koji me pita: "Where are you from?", "Croatia", odgovaram. "Pa onda možemo i po naški", odgovara on uz široki iskreni osmijeh koji pruža istinsku dobrodošlicu. Stefan je došao na Maltu u dobi od dvije godine, pa danas govori srpski, malteški i engleski. Roditelji mu ovdje rade i zadovoljni su, a on, evo, baš završava studij ekonomije i nada se prvom stalnom zaposlenju. Ovdje im je dobro, kaže, ali nedostaju im rodbina i prijatelji. Kada god im se pruži prilika, putuju kako bi posjetili svoje. Stefan je super dečko - marljiv, pametan, odgovoran, sposoban, u pravoj mjeri ambiciozan. Nakon tog razgovora kao da je netko odvrnuo slavinu - razgovaram "po naški" sa konobarima u restoranu gdje svakodnevno večeramo, koji isto tako razvuku lice u osmijeh svaki put kad nas vide, sretni što mogu govoriti materinjim jezikom. Uslužni preko svih granica, tretiraju nas kao male kraljeve. Tu su i iznajmljivači ležaljki na Cominu, prodavači wafla u Sliemi, konobarica u hotelu.... Svi redom supersrdačni i presretni što nas vide (tj. čuju). I nitko te ne pita "gdjes bio devesprve" jer: a. tada se većina njih još nije niti rodila, b. Malta im je usadila ispravne ljudske vrijednosti i naučila ih poštenom radu i toleranciji.

Tara sa gigantskom porcijom krumpirića u našem "kućnom" restoranu Surfside u Sliemi

U utorak posjećujemo Nacionalni akvarij. Mali je, ali jako fora. Naročito dobra ideja ako putujete s djecom. Imaju čak i eko-opciju da sakupljene plastične čepove zamijenite za ulaznicu. Bravo!

Malta National Aquarium

Napokon smo dočekali izlet na Comino, mali nenaseljeni otočić između Malte i Goza. Poznat je po modrim špiljama i plavoj laguni. Do otočića nas dovoze dva gliserna brodića koji se putem utrkuju, pa smo svi mokri. Ali zabavno je :) Iskrcavaju nas u 14 i najavljuju povratak u 17. Hijaooo! Spomenula sam već da nigdje na Malti nema zelenila. Ovdje je još gore. Jedva pokoja travka. To čak nije ni plaža, nego brdašce koje se strmo spušta u more - dakle ne možeš leći, samo sjesti (i ručnik će ti se zaprljati od zemlje). U daljini primjećujem suncobrane i ležaljke. Svjesna sam iste sekunde da će mi uzeti neke pare, jer sunce opako piči. Svi blogovi o Malti koje sam pročitala počinju sa rečenicom "Na Maltu ne krećite bez visokog zaštitnog faktora". Sad sam napokon skužila što su mislili :)

Plava laguna na otočiću Comino

Comino je uistinu lijep i vrijedi ga posjetiti. Stjene koje izviru iz mora i tirkiznoplavo more izgledaju baš kao s razglednice. S jednom razlikom - ako želiš razglednicu, moraš se ovdje nacrtati u 5 ujutro kada nema nikoga. Nakon toga je luđačka gužva i plivanje u tom prekokrasnom tirkiznom moru zvuči kao "Ekskjuzmi, ekskjuzmi sori, sori, ekskjuzmi". Loša ležaljka pod malim suncobranom srećom košta samo 5EUR. Izgorila sam usprkos toj neizbježnoj investiciji, ali sigurna sam da bi bilo još gore da sam sva tri sata provela na sunjari. Slijedeća tri dana aloe vera je moja najbolja prijateljica.

Naša se malteška avantura polako bliži kraju. Zadnji dan koristimo kako bismo spiskali preostale eure na privremene tetovaže :) Tara si tetovira ime hrčka na zapešće. #tojepravaljubav. Također, u šetnji Sliemom nailazimo na Cat park. Mačke su ofucane, ali fino uhranjenje, jer im penzioneri koji u parku provode vrijeme redovito donose hranu. I hebe im se (mačkama, ne penzionerima) za nas turiste :)

Rezime svega - dva tjedna na Malti je puno previše. Da sad idem ponovo, bilo bi to na max 4 dana, prema slijedećem rasporedu:

• Prvi dan - dolazak, smještaj (za koji bih opet izabrala Sliemu), razgled Slieme, razgled Valette;

• Drugi dan - Dingli cliffs, Mdina, Marsaxlokk - ribarsko selo sa šarenim luzzu brodićima koje mi na kraju nismo posjetile;

• Treći dan - Gozo & Comino - cjelodnevna tura brodom za cca 30 EUR po osobi. Cjenkajte se! I ponesite kremu za sunčanje :) I aloe veru :)

• Četvrti dan - Popajevo selo, još malo kupanja, odlazak kući

Ne zaboravite spakirati četku za WC ;)